Izgubljeno-nađeno:

IVAN GROBENSKI

"SIROMAHI I LAZARI"

INTEK MUSIC, 2020.

Bandcamp: https://ivangrobenski.bandcamp.com/album/siromahi-i-lazari

Kantautor čije su mi muzičke avanture promicale čitavo desetljeće i pol, 2022. godine osvanuo je u nekoj od objava na društvenoj mreži, privukavši mi pažnju bizarnom naslovnicom omota za njegov aktualni i sada već višestruko hvaljen album — domišljatog naslova "Apocalipstick". Prva asocijacija bio je album "Mastered By Guy At the Exchange" Maxa Tundre, čija naslovnica nosi donekle sličan ilustracijski potpis, pa sam u tom kontekstu i poslušao "Apocalipstick", koji se u međuvremenu usjekao u javnu svijest, pobravši uokolo iskrene pohvale publike i kritike.

No uz već tako izgrađen i tematski jak album, otkrio sam prethodno remek-djelo zvano "Siromahi i lazari", otpjevan na materinjem uz idealnu podravsku notu — riječ je, naravno, o Ivanu Grobenskom, hiperkreativcu čija muzička mašta ne poznaje granice. Kroz godine rada u grupi Moskau, uz suradnju s jednako pomaknutima Seine i Go No Go, Ivan se prometnuo u nemirnog duha koji istovremeno opsjeda i urezuje više muzičkih puteva i tu je teško pohvatati sve konce ili odabrati tek jedan od njegovih maestralnih uradaka.

Stilski negdje između Arthura Russella, Roberta Wyatta, Parliament Funkadelic i The Velvet Underground (ove potonje on sam voli istaknuti kao ultimativne uzore među uzorima), Ivanov "Apocalipstick" ostaje "preradikalan" za domaći eter — no to samo pokazuje koliko je patološki prosječno stanje stvari u tom famoznom i do bola ograničenom domaćem eteru u kojem za ovakva jaka autorska ostvarenja i dalje nema mjesta...

I dok "Apocalipstick" na globalnoj razini pomiruje poletna i melankolična muzička rješenja s jedne i brutalnu kritiku društva s druge strane, "Siromahi i lazari" kudikamo je autentičnija, intimnija priča — sumračan, avetinjski podcrtan audio-suvenir, obojan sjetnim tonovima podravskog kraja...

Iznova slušajući ovaj album, zvučat će pomalo stereotipno ali ne mogu se oteti karakterističnim i pomalo morbidnim, naivnim motivima picoka, predimenzioniranih cvijetova i krajolika u njihovom spletu kiselkastih kolorita — vapaj svakodnevice provedene u neimaštini, sa svom ljepotom i gorčinom kojom iskreno zrači. Prema riječima samog autora, "Siromahi i lazari" predstavljaju njegov konstrukt, u smislu priče o stanovnicima kronotopa osmišljenog u njegovoj glavi, specifičnog za podravski kraj, iako Grobenski tom svijetu pristupa mitološki, koristeći se književnim referencama. Na površini, pjesme se doimaju kao tradicionalne (autor je tu kao primjer naveo Macphersonovog "Ossiana") dok su iste u stvari proizvod kreativne mašte.

Tako "Siromahi i lazari" u sebi nose usmenu predaju, usmenu književnost, tradicijske napjeve, povijest Podravine — motivi Krleže, Tituša Brezovačkog, Sudete ili "Gruntovčana" jednako su zastupljeni u namjeri da se dočara slika podravskog podneblja — njegovi žitelji nisu samo "siromahi" i "lazari", nego i popratna stvorenja koja izlaze noću, kako je predočeno u temi "Kmica kmici grize repa" — naslovom poput igralice, da bi muzički povukla slušatelja u svoj prigušeni vrtlog tjeskobnih vokala i prividne "veselice" koja se u svojem usporenom "čardašu" nikad ne rasplamsa dalje od predivne melankolije, zadržavši nas u svojem tamnom vrtlogu. 

Postoji i drugi kut iz kojeg Ivan crpi inspiraciju; u pjesmi "Verestuvanje", kako kaže, igra se s Gundulićevom poznatom sintagmom "Ko bi gori, sad je doli", uz dodatnu prigodnu inspiraciju slikarskim radom Franje Mraza. Pjesma je osvrt na običaje i pogrebne povorke uz koje se vežu posebne "plačne pesme" ili "pogrebne pesme", koje se čitaju ili pjevaju na sprovodima.

Album otvara i zatvara tema "Dojdi, draga, dojdi" — pjesma koja u startu sjetno-turobnim tonom određuje atmosferu albuma — vapaj i čežnja sažeti su u svoje četiri minute kroz snen vokal i tenzične poteze na akustičnoj gitari, uz blago-prijeteće feedback ulete koji pojačavaju čemerno stanje duha i tijela. Završna "tiha koda" u čarobnoj interpretaciji ženskog vokalnog sastava Rudarice, ostavlja vlastiti dubok trag, efektno zarobivši slušatelja kao glavnog aktera priče. 

"Univerzum" u kojem obitava običan puk osuđen na skroman život — njihova životna maksima predstavljena je "krležijanski", u maniru "nigdar ni bilo da ni nekak' bilo, pak ni ve da ne bu da nam nekak' ne bu...", ili jednostavnije — "tak' je, kak' je... i mi tu nemremo niš promeniti"... to su "siromahi i lazari" — prihvaćaju svoju tragičnu siromašnu sudbinu takvom kakva jest — međutim, svejedno ne odustaju i nekako kroz godine i generacije, a što je zapravo dosta istovjetno stvarnim stanovnicima Podravine, ne odustaju nego se uvijek nekako izdignu, počnu ispočetka, tjeraju dalje... Naslovna "Siromahi i lazari" dočarava moment utjehe i mirenja sa životnom sudbinom — ulet trombona prigodno "remeti" raspoloženje svojim morbidnim tonom, dok se vokali iz neke svoje tame nanovo tješe i mire, nemajući što izgubiti... "Tema siromaha i lazara", predivan je intermezzo za troma nedjeljna popodneva, dočaravajući sunčanu rutinu usred silne neimaštine i idile — izvedbom ugodno bliska gitarskim potezima jednog Vinija Reillyja. U pjesmi "Fčera nesmo nikaj jeli" podrctanoj bluesom, koristi se prigodan motiv citre, koji se rasplamsava u pozadini i simbolički pojačava stanje "ludila" uslijed "gladi" koja doprinosi sveopćem košmaru neimaštine. Sablasna "Črna megla" podbada s tihunjavo-tjeskobnim vokalom, škripavim zvukom i klarinetskim uletima, turobna vinjeta koja predočava novo tmurno svitanje.

Albumom se dodatno proteže kršćanska i religijska tematika usko vezana uz podravsko područje — autor je naveo motiv Lazara iz Biblije, kao nekog tko je krenuo iz početka. Tako siromaštvo i lazarstvo idu ruku pod ruku, prikazan je nekakav vječni krug siromaha i lazara, njihovog uzdizanja i padanja. Dodatno tome, za kajkavsko govorno područje "lazar" ima specifično značenje — "lazarom" se smatra čovjeka koji je nesposoban, koji je malo mutav ili koji je "niš' koristi"... isto tako i siromah — on nije nužno samo netko tko materijalno malo posjeduje, nego netko kome ne ide u životu — otprilike kao Dudek u "Gruntovčanima", tako da je sve to jedna velika intertekstualna kronotopska igra — s mogućnošću da u ovaj njegov imaginarni prostor Ivan Grobenski nastani i nove likove s novim pričama, što će moguće potaknuti i prigodan nastavak... Prema njegovom izlaganju, "Siromahi i lazari" počivaju na književnom konceptu više nego na glazbenom, zbog čega si je ostavio mogućnost vratiti se i odvesti priču negdje dalje...

Do tada, uživajmo u ovom njegovom autentičnom kronotopu s osam sjajnih zvjezdica. 

Iv/An / Ovozemaljske stvari, travanj 2023.