RIZNICA SUBOTNJE VEČERI

Od 1. travnja na valovima Radio Siska, s emitiranjem ponovo kreće “Urban Music”, emisija koju smo ranijih godina, u redovitom subotnjem večernjem terminu, mogli pratiti na valovima Petrinjskog radija. 

Ova emisija svoje početke bilježi još u kasnim osamdesetima, kako je i sam glavni urednik Alen Belajec spomenuo, prošavši nekoliko inkarnacija da bi početkom 2000-ih konkretnije zaživjela pod nazivom "Urban Music", koju su do unatrag nekoliko godina zajednički uređivali i vodili Belajec i njegov kolega Šime Frković. Šime na valovima sisačkog radija sada odvojeno vodi svoj "More Than 80s" program koji je ranije tvorio segment emisije "Urban Music", a Alen nastavlja u vlastitom revijalnom tonu aktualnih zbivanja na sceni uz presjek starije i nove muzike... 

Tipični zanesenjak, osim što uređuje radijsku emisiju, Alen je pisao i recenzije, a i sam se bavio muzikom. Pamtim da sam ga jednom prilikom i slušao uživo - u postavi Cable Bends Steel s idejnim pokretačem tog projekta, Sinišom Lupisom - u klubu Gjuro II, sada već davne 1998. godine. Tada se nismo poznavali osobno. Tek kojih, skoro-pa-desetak godina kasnije, redovito pohodivši slušaonice i koncerte, isprva u sisačkom Daskalištu i kasnije u prostoru SKwhata, u međuvremenu upoznavši i njih dvojicu, ukapirao sam da sam ih ranije već negdje vidio. Neovisno o svemu tome, Alen i ja smo u jednom trenutku stupili u kontakt radi razmjene muzike i tako je započelo naše dugogodišnje prijateljstvo, a sve neke dodatne, nasumične točke naknadno su se počele spajati i u kontekstu njegove radio emisije. 

Za Sjeveroistok, Alen je pristao na prigodan mali razgovor o muzici a vi se subotom uključite u eter Radio Siska i uživajte u nanovo oživljenoj, cjelovečernjoj reviji alternativnih klasika i aktualnih događanja na domaćoj i svjetskoj muzičkoj underground sceni.

SI: Koliko dugo te nije bilo u eteru?

AB: Veliki pozdrav starom prijatelju! Tri godine su proletjele bez emisije “Urban Music”. Prvo pandemija, pa onda potres koji je uništio zgradu radija. Eto, novi početak u travnju ove godine i povratak na Radio Sisak, gdje je cijela priča i počela u jesen 1987. godine.

SI: Razmišljaš li o tome da "Urban Music" nanovo preraste i u klupski/koncertni program? Ranijih godina s prijateljima si bio aktivan i u tom pogledu... 

AB: Uvijek mi je bilo zadovoljstvo osjetiti publiku uživo. U jesen 1987. krenula je emisija na programu Radio Siska, a paralelno s tim, povremeno sam puštao glazbu po sisačkim tulumima i klubovima, uz nekoliko neslavnih pokušaja u sisačkom „Pionircu“, gdje me publika gađala petobankama, jer su bili navikli na aktualni srednjestrujaški zvuk, a ja sam im pokušao pustiti, npr. “Goodbye 70's” od Yazoo. Ubrzo nakon toga, u suradnji s tadašnjim predsjednikom omladinske organizacije grada Siska — Nikolom Vidovićem, školskim kolegom i tehničkim wunderkindom Ivicom Smolčićem, te pokojnim prijateljem i DJ-em Mladenom Pavlicom, u prostoru tadašnjeg Doma JNA pokrenuli smo OK (Omladinski Klub). Subotom je Mladen vrtio aktualni plesni zvuk (M|A|R|R|S, Bomb The Bass, S-Express, Public Enemy, N.W.A. ...). Petak je bio rezerviran za alternativu, tako da su mladi u Sisku u drugoj polovici osamdesetih mogli čuti i plesati na Nitzer Ebb, Front 242, Skinny Puppy, Kraftwerk, Foetus, Swans, Test Dept., Clock DVA, Einstürzende Neubauten, Big Black... od prvih programa i praznog kluba na početku, do punog kluba unutar tri mjeseca rada, pojave supkultura i stila odijevanja. Nažalost, dolazak rata je sve prekinuo. Mladen je poginuo u Domovinskom ratu. 

Nakon rata ponovno pokrećemo programe — prvo na Radio Sisku, a od 2006. do korone na Petrinjskom Radiju. Paralelno s tim, u prvoj polovici 2000-ih kreću programi po Zagrebu — prvo s kolegom Tomijem Šegom u Jabuci i Močvari, u sisačkom SKwhatu program “Urban Music”, na kojem si gostovao i ti kao izvođač i kao DJ, te s kolegom Miljenkom Rajakovićem u zagrebačkim klubovima Sirup, Medika i Tvornica. Od 2012. nisam više aktivan u redovitim DJ programima po klubovima, uz nekoliko rijetkih izuzetaka. Iskreno, nemam više volje puštati glazbu u nekom od klubova. Mislim da glazba koju trenutno slušam nije klupski orijentirana i da nema publike za to, a da idem puštati nešto samo da dobijem ljude na podij i da me traže glazbene želje, stvarno više nemam snage za to. Već davno je vrijeme da slijedeće generacije preuzmu kormilo.

SI: Redovito bi spomenuo kako se planiraš reaktivirati i muzički. Nastaje li štogod novoga u slobodno vrijeme po tom pitanju?

AB: Eh da. Moji stari strojevi su reparirani i spremni, računalo složeno, Focusrite čeka… Nažalost, slobodno vrijeme ne postoji. Dva redovna posla, od 16 sati svaki radni dan od 1997., uzimaju danak. Sva glazba koju sam napravio nastala je u periodu od kraja 80-ih, pa nekoliko godina nakon toga. Nije me napustila želja ni nada — samo me lomi vrijeme kojeg nema.

SI: Dio si generacije u kojoj prevladava ustaljeno mišljenje kako je muzika vaše mladosti nedostižna i neponovljiva. Je li tome uistinu tako, kako ti kao pratitelj aktualnih sadržaja gledaš na to? 

AB: Ne slažem se s tim sudom. Prije bih rekao da kroz vrijeme čovjeku lagano otupi percepcija. Uvijek ima uzbudljive i fine glazbe, samo imamo li više snage i emocija prepoznati je i osjetiti?

SI: "Današnja muzika" — a tu sagledajmo period od barem dvadesetak+ godina — i dalje je zapostavljena uslijed vječitog retro hypea? U općem rasulu informacija i aktualnih (retro) trendova, može li emisija poput "Urban Music" donekle ublažiti taj problem? 

AB: Hm, uvijek postoji taj retro hype. Osamdesetih je bio retro na prijašnja razdoblja. Pamtim boom rockabilly scene u osamdesetima — dakle, to je tada bio retro hype. Devedesetih su mlatili po gitarama i mahali kosama, što je opet retro hype. Po meni, veći je problem u prevelikoj informacijskoj buci. Od šume drvo ne vidiš. Filtrirati nešto iz mora novih izdanja i autora nije lako. Čovjek bi mogao potrošiti sate vremena i ne naći ništa zanimljivo. Pokušavam i dalje biti filter, s tim da se tada može dogoditi — a znam da se događa — da mi nešto promakne jer nisam u pravom stanju duha i ne prepoznam u određenom trenu nešto stvarno dobro.

SI: Po tebi, postoji li danas povezanost ljudi na sceni? Čini se kako svi uglavnom čamimo u svojoj maloj odjekujućoj komori, oslanjajući se isključivo na internet — je li moguće u današnje vrijeme oživjeti scenu putem druženja i izlazaka, daleko od ekrana i društvenih mreža?

AB: Mislim da je povezanost bolja nego prije. Internet je probio granice komunikacije. I ti sam si primjer tome — da nije interneta, kako bi ostvario suradnje s brojnim finim ljudima iz cijelog svijeta, s kojima si radio? Izlasci i druženje uživo je nenadoknadivo. Kako osjetiti nečiju emociju, ako ga ne pogledaš u oči, ne čuješ glas uživo i ne osjetiš nečiji govor tijela? Po meni, sve je važno — i virtualna i komunikacija uživo.

Fotografija: Facebook (AlenBelajec), Urban Music https://radiosisak.hr/

Intervju: Iv/An / Ovozemaljske stvari, travanj, 2023.