Stilsko šarenilo: ALEKSANDAR VRHOVEC

Na rad ovog svestranog koprivničkog muzičkog autora pažnju mi je skrenula naša zajednička poznanica, također koprivničanka — kustosica Tanja Špoljar. Mjesecima se pripremavši, nedavno smo realizirali jednu prigodnu paket-večer zvanu "Samizdat Showcase"; bila je to multimedijski obojana večer, u sklopu koje šlag na torti svakako je bio koncert jednog u nizu zanimljivih muzičkih projekata Aleksandra Vrhovca — MYCENA.

Za ovu prigodu — četvorka u sastavu Karlo Cmrk na basu, Marin Mitić na gitari, Fran Baranašić na bubnjevima i Vrhovec na gitari, upriličili su spontan i eksplozivan nastup, otjeravši kišne misli koje su mo(k)rile dotičnu večer; danima nakon, neobjašnjiva ciklona nastavila je uporno pišati sve u šesnaest iz svojeg nebeskog mjehura — no na tih 40-ak minuta, Mycenina živa izvedba djelovala je poput užarene sunčeve kugle, kiši za inat. U mojem laičkom nepoimanju Vrhovčevog dugogodišnjeg djelovanja, Mycena su tako postali jedna nova karika u lancu sjajnih, eterično-brutalnih soničnih imena — poput Loop, Head Of David ili Hovercraft.

Aleksandrovu muzičku aktivnost nije naodmet dodatno promatrati i kroz prizmu "zaobilaznih strategija" vječito prisutnog i sveutjecajnog Briana Enoa — Mycenin koncert održan 12. 5. u prostoru koprivničkog FUNK-a, indirektno reflektira zvučne ideje kakve su upravo Eno i Robert Fripp razmjenjivali, primjerice na njihovoj legendarnoj ploči "(No Pussyfooting)". S druge strane, u Myceninom radu nazire se i neuhvatljiva esencija bučnih izleta kakve prakticiraju jednako jedinstveni Cindytalk, Jim Thirlwell ili pak Michael Gira i njegovi Swans. 

Sva ovdje (kao i u donjem nastavku teksta) spomenuta imena nisu navedena puke usporedbe radi, već zbog nevjerojatne količine Vrhovčeve predanosti i kreativne energije kojom nesmetano zrači u njegovom vlastitom radu, zbog čega ga jednako nije lako uhvatiti za glavu ni rep. Iako su Mycena istaknuli kako je ova njihova svirka uživo bila puka improvizacija, tim je fascinantnije koliko je opet cjelokupan nastup odisao promišljenošću.

Nakon naših inicijalnih dopisivanja, s Aleksandrom sam se konačno uživo upoznao tijekom Mycenine tonske probe — srdačan, entuzijastičan i raspoložen za priču o muzici, tom prilikom udijelio mi je nekoliko njegovih aktualnijih fizičkih izdanja — redom žanrovski različita ostvarenja. Svjestan sam da su ti uratci tek vršak jednog impresivnog muzičkog brijega i da tu imam poprilično puno zaostataka iz domaće zadaće ali neka za sada posluže kao uvertira u jedan bogat stvaralački svijet s još puno otvorenih vrata — autora koji se ne boji istraživati i pritom ugodno zbuniti i zastrašiti krajnjeg slušatelja. Dodajmo tome kako je Aleksandar i stručnjak svjetskog glasa poznat po izradi pickupova za električne gitare.

THE HEGEMONY QUINTET — iako u samom nazivu grupe nosi pomalo prijeteće konotacije, predstavlja Vrhovčev jazz sastav sa svim zlatnim atributima umješnog predstavnika žanra. Ovdje udružuje kreativne snage s međunarodnom ekipom; Giòm Maucierijem na bubnjevima, Lucom Cacucciolom na klaviru, Josuéom Garcíom na trubi i Issarom Schulmanom na kontrabasu. Pružajući ugođaj nenametljive svirke u čijoj muzičkoj interakciji bez sumnje mogu uživati i oni koji jazz (radije) zaobilaze. Na trenutke uspavano, na trenutke blago tenzično — zastupljeni album "Roundabout" nije teško zamisliti kao neki spontani noćni session nad kojim mentorski, ponosno bdiju duhovi jazz velikana.

link za preslušavanje: https://www.youtube.com/watch?v=ygi0S8MldhM

Nakon The Hegemony Quintet, na red dolazi istoimeni album projekta ACID HAGS — uz Vrhovca na gitari, tu su Tomislav Poje na bubnjevima i Borna Ilić na basu, trojka koja se muzički naslanja na krautrokersku estetiku uz uvriježene noise i progrock strukture. Iako se i ovdje povremeno koriste elementima jazza ("Song #4" ugodno podsjeća na nešto ne predaleko od razmišljanja Dif Juz), priča je osjetno brutalnija i sukladno imenu benda, psihodeličnija. Možda je i ova priča, poput Mycene, koncipirana iz spontanih studijskih jam-sessiona ali evidentna je sviračka komunikativnost. Nakon uvodnih, uhu pristupačnijih psihodeličnih ekspresija, album u svojem nastavku umije iznenaditi sjajnim eksplozivnim uletima bubnja i gitarskog treštavila, pritom držeći pažnju slušatelja, bez zapadanja u sviračku samodopadnost.

link za preslušavanje: https://acidhags.bandcamp.com/album/acid-hags-2020

Treći u nizu ovog omanjeg osvrta na Vrhovčev rad jest projekt MAGMA AUTOMATA — album "Impalpable" zaokret je 180 stupnjeva u smjeru uhu pitkih, panoramski obojanih sintetičkih tonova koji prizivaju noćna lutanja pustim velegradskim ulicama... Instrumentalan, Magma Automata ponegdje vapi za vokalnim uletima koji bi dodatno obogatili ovu priču — stilski ne predaleko od aktualnijih (retro-futurističkih) synth-pop trendova proteklih dvadesetak godina (ovdje mi momentalno padaju na pamet Com Truise i M83, a nije naodmet spomenuti kako u tragovima ugodno podsjeća i na Svemirkov rad). Lijep i nenametljiv uradak koji kroz svoje varijacije na temu ne traži previše već dopušta da se slušatelj prepusti formi kontinuiranog, u san utonulog soundracka za tihe noćne šetnje. 

link za preslušavanje: https://magmaa.bandcamp.com/album/impalpable

U nedavnom intervjuu koji je sa mnom uradio Dalibor Trojak za njegov YouTube blog, on sam je prokomentirao kako neka čudna voda teče koprivničkim krajem. No "čudna voda" definitivno je u duhu brojnih kreativnih ljudi koji neumorno stvaraju i doprinose lokalnoj sceni. Iako, opet, riječ "lokalno" nije najpravedniji izbor, jer bez pretjerivanja, radi se o sceni svjetskih razmjera. Vrhovčev svestrani rad sam po sebi itekakva je potvrda tome.

više na linku: https://vrhovec.bandcamp.com/

Fotografija: Facebook (Aleksandar Vrhovec)

Iv/An / Ovozemaljske stvari, lipanj, 2023.