Lokacije koje život znače:

FIUK — Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta
31.8. — 2.9.2023, Koprivnica

Koprivnički Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta — FIUK, ove godine jubilarno slavi i sada već tradicionalno na različite lokacije u gradu dovodi nam izvođače iz sfere kazališta, uz primamljive muzičke sadržaje. Iza FIUK-a stoji jedna od perspektivnih udruga — Mamuze — koje se prigodno nazivaju i “kulturnim osvetnicama”. Iza Mamuza stoje idejne pokretačice Andreja Salajec i Maša Zamljačanec, uz njihovog dugogodišnjeg suradnika Bojana Koštića, vrlo aktivne na kulturnoj koprivničkoj sceni, a o kakvoj je “kulturnoj osveti” riječ, dovoljno je sagledati dosadašnji impresivan rezime ove udruge — koji uz FIUK obuhvaća i niz drugih nadasve bitnih događanja i redovnih programa u Koprivnici, ali i čitavoj sjeverozapadnoj regiji Hrvatske; Street Art Festival, Blok sat (program za srednjoškolce), REBUS (Reagiraj — Budi aktivan — Stvaraj), a tu je i dugogodišnja suradnja s RockLive Festivalom i platformom Edit-Comics. Udruga Mamuze također je članica i jedna od osnivačica koprivničkog Foruma udruga nezavisne kulture — FUNK.

U svemu tome, FIUK sam za sebe ostaje specifična, konceptualno orijentirana manifestacija, koja okuplja mlade umjetnike, amaterska kazališta i organizacije nezavisne kulture — sa zajedničkim fokusom na aktualnim društvenim i kulturnim zbivanjima, te istraživanju umjetničkih formi. O svemu slijedi prigodan intervju s Andrejom Salajec, jednom od pokretačica udruge Mamuze, te organizatoricom u sklopu manifestacije FIUK.

 

SI: Iza FIUK-a organizacijski stoji udruga Mamuze — možeš li nam malo reći o samoj udruzi, kako je započela vaša priča i u kojem smjeru nastavlja?

AS: Udruga je pokrenuta paralelno s otvaranjem Kulturno kreativnog centra Pixel. U to vrijeme smo Maša i ja imale dogovor s ekipom iz Pixela da ondje radimo tjedni program s temama iz područja kulture i umjetnosti. Željeli smo našem gradu, a osobito mladima, pružiti zanimljive sadržaje i potaknuti ih na kontinuiran i aktivan dijalog o aktualnim društvenim i kulturnim zbivanjima. Zašto?

Nezavisna kulturna scena je u to vrijeme bila malo zamrla. Zatvorila se Kugla, a Dom mladih nije pružao sadržaje po kakvima ga pamtimo iz svojih srednjoškolskih dana nego je postao servis za iznajmljivanje prostora. S druge strane, u to vrijeme se zakuhava rad sveučilišta, imamo sve više ljudi koji ostaju studirati doma, a i onih koji dolaze studirati u Koprivnicu. Ideja da se mladima osiguraju kulturni sadržaji primjereni njihovoj dobi, ali i prilika da ih sami kroje nametnula se sama po sebi. Danas su Mamuze udruga koja iza sebe ima 10 godina djelovanja, radimo uz redovni program u Pixelu i dva festivala: Street art festival i Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta. Članica smo Foruma udruga nezavisne kulture koji djeluje u društveno-kulturnom centru FUNK u bivšoj vojarni. Očito radimo u drugačijim uvjetima sad u odnosu na tada, jer je scena u cvatu i ima mnogo aktera i programa zbog toga smo sretni i ponosni na naš rad.


SI: Ove godine FIUK slavi 10. obljetnicu održavanja. Uz kazališna, fokus je i na muzičkim zbivanjima. U pogledu FIUK-a, jesu li te dvije sfere podjednako zastupljene? Prema kojoj od njih su usmjereni tvoji osobni afiniteti?

AS: FIUK je nastao iz želje da se više zastupi kazališna forma u Koprivnici. Tu mislim na nezavisne i amaterske skupine, udruge koje se bave teatrom, na suvremena i društveno angažirana ostvarenja. Performans je bio logičan izbor za atmosferu koju smo htjeli postići na festivalu a glazba… mislim da smo samo htjeli dovesti bendove koje inače nismo mogli predstaviti, koji bi nekom drugom bili onaj bend koji svira u 17 sati, a nama je headliner :D  

Nastojimo da sve te sfere budu jednako zastupljene, a takvi su i moji afiniteti. Glazbenih događanja u Koprivnici ima mnogo i u posljednjih nekoliko godina vidimo da su zastupljeni različiti žanrovi ne samo na gostujućim koncertima nego i kod domaćih bendova. Međutim, glazbena scena ne bi trebala biti jedina koja se njeguje jer sve sfere umjetnosti imaju vrlo pametne poruke za poslati – ako im damo priliku.


SI: Na službenoj stranici FIUK-a istaknuto je kako i sam festival predstavlja svojevrstan eksperiment. Koliko je prisutan element iznenađenja u priči zvanoj FIUK — bilo u odnosu na izvođače, a posebno u odnosu na posjetitelje? Postoji li interakcija izvođača i posjetitelja u tom kontekstu?

AS: FIUK je proba, pokus u smislu da smo si postavili pitanje gdje sve možemo postaviti predstavu, performans, koncert i imamo li uopće publiku za to što želimo prikazivati, odnosno možemo li je izgraditi. Ispostavilo se da ne samo da ima zainteresirane publike, nego ima i onih koji takav festival žele raditi pa se tako oko FIUK-a okupila od početka ekipa volontera, fotografa, dizajnera, tehničara… koji su stvorili odličnu energiju i atmosferu festivala. Što se tiče posjetitelja, rekla bih da ih ima od krajnje sramežljivih do onih koji će u zanosu plaziti po zvučnicima :D Svakako su voljni sudjelovati ako izvođač od njih to traži, imali smo više takvih performansa i predstava gdje se tražila akcija od publike.


SI: Uz FIUK, kako Koprivnica inače stoji s kazališnom/izvedbenom scenom? Postoje li u gradu i druge inicijative slične vašoj?

AS: Postoji Ludens teatar koji se bavi više tradicionalnim kazalištem i stand-upom, a također Pučko otvoreno učilište ima svoj kazališni program. Kako smo mi više okrenuti nezavisnoj i nekonvencionalnoj sceni, onda nas takva događanja više i zanimaju pa tu možemo izdvojiti tri organizacije: godinama se u Štaglincu odvijao festival performansa Moja zemlja Štaglinec u organizaciji istoimene umjetničke organizacije čija je voditeljica Vlasta Delimar. Zatim, AK galerija u svojem programu često predstavlja umjetnike koji se bave performansom, a Mamuze već nekoliko godina surađuju s udrugom Domino pa smo više puta ugostili festival Perforacije u Koprivnici.


SI: S obzirom na program koji stvarate, ne mogu se oteti dojmu da je FIUK po svojoj ideji relativno blizak primjerice jednom EUROKAZ-u… Kad ste osmislili vašu priču, jeste li pomišljali na takav koncept? Koji su izvori inspiracije, uzori koji su pokrenuli ideju o FIUK-u?

AS: Hvala ti, ali bojim se da bi bilo malo pretenciozno uspoređivati se s jednim EUROKAZ-om. Mali grad znači automatski i manju produkciju. I to je ok. Koncept i uzori možda i nisu tako kristalni i eksplicitni da bismo ih mogli nabrajati. Sigurno smo Bojan, Maša i ja kao inicijatori FIUK-a pod raznim utjecajima i odrastali i rasli unutar Mamuza i drugih organizacija u kojima djelujemo. No, kad se razgovaralo o konceptu i početku FIUK-a onda je to više bilo u kontekstu onoga što nam nedostaje u našem gradu i što želimo festivalom promijeniti, što bismo mogli isprobati, što istražiti, što želimo podijeliti s našim sugrađanima. Ispred Mamuza smo odradili mnogo programa koji se bave prostorima, njihovom privremenom prenamjenom, intervencijom u javni prostor. Osim FIUK-a, tu su i Street art festival, već spomenuta gostovanja Perforacija, radili smo i 50 Poems For Snow (internacionalni festival poezije koja se čita u javnim prostorima na dan prvog snijega), Blok sat (program promicanja važnosti poezije među srednjoškolcima čije smo izvedbe također smještali u javni prostor kao male intervencije). To vrednovanje javnog prostora kao zajedničkog prostora u kojem se odvija zajedničko življenje (pa tako i javnog prostora kao umjetničke kulise, jer je umjetnost dio života) svakako je u srži FIUK-a. Zatim, pokušaj da se razvije senzibilitet i interes za različite teatarske i izvedbene forme (da ne kažem želja da se odmaknemo od komedije za široke mase), predstavljanje suvremene umjetničke struje koja ima slobodniji pristup. Umrežavanje aktera koprivničke scene i pritom mislim i na izvođače i na publiku ali i na volontere i organizatore da bi se stvorio jedan festival i svijest o njegovoj vrijednosti za scenu. I naravno, rasprava o vrijednosti i značenju scene općenito.


SI: Koncept festivala baziran je na ideji izvedbi na različitim lokacijama u gradu. Kako birate lokacije i jesu li takve lokacije, iz godine u godinu, uvijek neke druge (u smislu — ne ponavljaju se) ili je s godinama usvojen neki niz redovitih lokacija na kojima se program održava?

AS: Nekim se lokacijama rado vraćamo zbog atmosfere koju na njima možemo postići, a dijelom to ovisi i o tehničkim zahtjevima izvedbi. Na primjer negdje jednostavno nema struje, ali za neke izvedbe ona nije ni potrebna. Imali smo najveći niz predstava u dvorištu Muzeja grada Koprivnice i drago nam je vidjeti da su i druge organizacije počele slijediti naš primjer i koristiti taj prostor. Imali smo neke izvedbe na tržnici, ispred bolnice, na raskrižju blizu Podravke itd. Sad već tradicionalno završavamo s koncertima u FUNK-u, jer je FUNK osim što je naša baza isto tako nastao kao savez udruga, a prostor se uređuje iz projekata civilno-javnih partnerstva — FIUK-u koji se bavi zajedničkim i javnim prostorima jednostavno je prirodno da se održava i tamo. Nastojimo svake godine kombinirati stare i nove, ali eto zanimljivo je da ove godine imamo sve već poznate lokacije, samo ćemo ih probati iskoristiti na novi način, ponovno se poigrati prostorom.


SI: Sukladno tome, koliko je zahtjevno vremenski uskladiti cjelokupan festivalski program (u smislu potencijalnih preklapanja termina)?

AS: FIUK je ipak mali festival u smislu broja izvedbi, tako da ih lako namještamo da se odvijaju jedna za drugom i s dovoljno vremena za posjetitelje da se premjeste s jedne lokacije na drugu.


SI: Postoji li izvedba u dosadašnjem, desetogodišnjem djelovanju festivala, za koju možeš reći da ti je osobno, ili na razini festivala, bila najizazovnija? Isto tako, koju izvedbu bi osobno izdvojila kao tebi najdražu?

AS: Najdraža godina — to je najteže pitanje na koje ti moram odgovoriti diplomatski. Volim ih sve jednako. Jednostavno je to tako kad si organizator. Znam koja su izdanja festivala bolje prošla kod publike, ali mi smo za sva radili s jednakom voljom. A najizazovnije — svakako prva, kad se baciš na glavu i ne znaš što sve te čeka i kad s minimumom sredstava postižeš malo čudo. I još, 2020., ne zbog ona ključna dva tjedna, već zbog toga što je Bojan tada izašao iz organizacije pa sam se uz birokraciju i logistiku koje sam i do tada vodila primila programske sheme festivala. To je izazov jer postoji uvijek odgovornost prema publici i iščekivanje njene reakcije. Ali, jedini način da saznaš je da probaš.


SI: Kroz dosadašnje djelovanje, kakva je situacija u smislu povezivanja s drugim gradovima — postoji li mogućnost da se FIUK proširi i izvan Koprivnice?

AS: Preko FIUK-a samog nemamo tendenciju prelaziti u druge gradove. On je prvenstveno namijenjen našim sugrađanima, svi gosti su naravno dobro došli, ali je jedan od glavnih ciljeva FIUK-a razvijati i održavati scenu u Koprivnici. Imali smo suradnji s drugim gradovima na projektima kao što su DORF, 50 Poems For Snow i Perforacije koji redovno gostuju kod nas. Tko zna — možda se u budućnosti odvažimo i mi voditi jedan takav projekt, ali zasad nema takvih planova.


SI: Možemo li FIUK promatrati u kontekstu društvenog angažmana, poticanja na društvenu kritiku? Je li festival reakcionarski? Prevladava li u naravi FIUK-a i moment (društvene) provokacije?

AS: Svakako. Za FIUK biramo izvedbe koje se tematski najčešće bave aktualnim društvenim zbivanjima i pojavama i naravno, problemima. Jedan festival ne može ponuditi odgovor na današnji svijet, ali možda može postaviti prava pitanja i potaknuti pojedinca da, kako kažeš, više kritizira, traži način i rješenja, reagira — barem u svojoj mikro okolini.

Detaljnije informacije o ovogodišnjem FIUK-u dostupne su putem stranice  https://www.fiuk.com.hr/

Fotografija (nastup Po' metra crijeva): Petra Travinić

Intervju: Iv/An / Ovozemaljske stvari, kolovoz, 2023.