DVOSTRUKI VINILNI PORTRET
Razni izvođači: “KC ROCK ’22”
(Blind Dog Records/Šareni dućan, 2022.)
 

Iako u naslovu brojka kaže “’22.”, dvostruka kompilacija u izdanju legendarnog labela Blind Dog Records, koji djeluje pod okriljem jednako legendarnog Šarenog dućana, svjetlo dana ugledala je početkom 2023. godine. Prvotna promocija iste održana je tijekom travnja, u sklopu periodičkog sajma ploča — “Vinilija”, u prostoru koprivničke Martinovke, gdje je tim povodom uživo nastupilo i nekoliko izvođača zastupljenih na kompilaciji. Ovom su izdanju prethodile dvije zbirke identičnog naslova s odabirom izvođača značajnih za njihovo vrijeme — prvo, kazetno izdanje “KC Rock ’83” zabilježeno je 1984. godine (s reizdanjem na CD-u, 2008.), uz izdanje i s generacijskim presjekom izvođača u devedesetima, također kao CD (1998.). U jednom trenutku objavljena je i prigodna publikacija — naslovljena “Mala enciklopedija popularne i rock glazbe Koprivnice” (2007.) autora Darka Budne, no s obzirom na generacijski kontinuitet koji koprivnička muzička scena nastavlja predano održavati, njezina nova takva enciklopedija itekako bi bila dobrodošla. Dodatno svemu ovdje iznesenome, neizostavna su i dva DIY dokumentarca, naslovljeni “Koprivnica pleše pogo” — prvi datira iz 2009. godine, drugi je svjetlo dana ugledao desetljeće kasnije, 2019. godine.

Po uzoru na spomenuta prethodna kompilacijska izdanja, “KC Rock ’22” predstavlja presjek novije generacije izvođača — pred nama je do sada najeklektičnija zbirka iz ove serije izdanja, kojom koprivnička scena nanovo pokazuje kreativno stanje stvari. O nekoliko njezinih lokalnih manifestacija, kao i o pojedinim izvođačima, organizatorima, udrugama i inicijativama, i na ovim stranicama do sada se pisalo, stoga nije naodmet predstaviti i ovaj, diskografski važan dokument, koji okuplja aktivne sudionike koprivničke muzičke scene danas, koju nastavlja krasiti generacijski vrlo aktivna i angažirana razmjena kreativnih impulsa. Primjerice, poput islandske muzičke scene — koprivničku bismo također mogli opisati kao “incestuoznu”, uzevši u obzir blisku suradničku povezanost ljudi kroz više istovremenih grupa ili jednako paralelne suradnje među samostalnim izvođačima.

Čast otvaranja kompilacije pripala je veteranima Overflow — njihov energičan uvod u koprivnički, sada već tradicionalno alternativan muzički krajolik, s pjesmom novijeg datuma — “Dim” (2019.); osobno pamtim prvi susret s imenom “Overflow” kada nisam bio percipirao da je to zapravo i ime za bend… Početkom devedesetih, pojavila se njihova, tada nova ploča “Dorothy”. Neupućen, pomislio sam kako se radilo o “pjevačici Dorothy” koja je upravo bila izdala album naslova “Overflow” — no istovremeno, predodžba glede “pjevačice Dorothy” bila je labava jer omot je djelovao suviše avangardno za neku, tada potencijalnu novotariju nalik “Shanice” koja bi ubirala lovorike na šabloni zvanoj “I Love Your Smile”… Naravno, stražnja strana omota ove ploče nagovjestila je da se tu ipak radilo o nekom pomaknutijem autoru… Do danas, ta ploča mi je ostala u uspomeni kao domišljata igra riječi od strane benda. Naslovom ovdje zastupljene kompilacijske pjesme, Overflow nanovo uspjevaju zbuniti — kako kreće tekst na engleskom, da se pretpostaviti da u kontekstu “prigušenog svjetla” priča ide u više tematskih smjerova (podvojenost, amnezija, duševni slom…?). Kroz tekst pjesme pojavljuje se i literarna referenca (“Briskly searching for my own Voltaire — longing something worthy to repair”). Kontinuitet uspješno nastavljaju LoM — na koprivničkoj sceni aktivni koju godinu, s punokrvnim studijskim albumom u njihovom samizdat-aranžmanu — naslova “Prilike” (na kojem se izvorno nalazi i pjesma “Svemir”, zastupljena na ovoj kompilaciji; u pjesmi kao gost sudjeluje i avangardni kolektiv Buš? Bum!). LoM su nedavno nastupili i na banjalučkom Demofestu, gdje su osvojili visoko, drugo mjesto. Naravno, u pogledu njihovog stvaranja, krajnje je nezahvalno nametati im etiketu “demo benda” jer u startu su čujni muzička izgrađenost i jak stvaralački karakter. U ovaj materijal uloženo je iskrenog truda, uz težnju za autentičnim muzičkim potpisom, kombinirajući plesnu elektroniku, uz industrial i etno-motive i bit će vrlo zanimljivo čuti u što će se ova kreativna trojka stilski nastaviti razvijati u godinama koje su pred njima. iLLeagle predstavljaju neizostavnu kariku lokalnog scenskog lanca — dok u pogledu same izvedbe, njihov doprinos ovdje s pjesmom “Više te ne poznajem” ostavlja tek dojam rasterećenosti i sviračke razonode kroz pomalo tipična lirička lutanja između nadrkane balade i punkerske rasturačine. Iza imena JegerKola krije se još jedna svirački raspoložena punk-grupa — u tom smislu, njihovu “Korektnu” ne treba shvaćati suviše ozbiljno, jer JegerKola su čujno zajebantski raspoloženi, negdje na relaciji Hladno pivo (“Ne volim te”), Fear (“I Believe I’ll Have Another Beer”) i Diletanti (kultni “Božić dolazi”)… U tom smislu, preslušavajući njihov EP “Kriza mladih godina” — na kojem se “Korektna” izvorno nalazi — svoj trenutan mladenački pristup punk muzici JegerKola svesrdno opravdavaju upravo činjenicom da ih osim zajebancije ništa drugo ne zanima. Acid Hags predstavlja jedan u nizu brojnih projekata muzički produktivnog Aleksandra Vrhovca (na ovoj ploči zastupljena su još dva njegova suradnička projekta) — iako su u nekim krugovima smješteni u stonersku rock-ladicu, Acid Hags krasi žanrovski nedorečenija forma u kojoj su podjednako zastupljene nijanse psihodelije, duba, jazza i metala. Izvorno objavljena u sklopu odličnog istoimenog albuma benda, tijekom 2020. godine — nakon raspoloženih punk vinjeta iLLeagle i JegerKole, “Song #4” predstavlja radikalan stilski rez. U mojem ranijem osvrtu na Vrhovčev svestrani muzički rad, već sam bio istaknuo upravo temu “Song #4” kako je nije teško pomiješati i s radom kultnih škotskih instrumentalaca Dif Juz. Što je više slušam, taj dojam je sve prisutniji.

Kompilacija nastavlja u razornom tonu, društveno angažiranog bas-bubnjarskog dueta Šiza — basist Bruno je i direktno sudjelovao u uređivanju čitave kompilacije zajedno s njezinim idejnim pokretačem Krunoslavom Jajetićem. Šizine britke i domišljate poruke bunta sažete su već u samim naslovima njihovih pjesama uz silovitu, konfrontirajuću muzičku formu koja mete sve pred sobom — u ovom slučaju radi se o odličnoj “Hvala, zavijam ipak sam” (objavljenoj 2021. godine, u sklopu njihovog hvaljenog studijskog prvijenca “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”) — ubojit tekst na temu podilaženja, o problematici ponašanja krda i osobnom suprotstavljanju istom (“Kad shvatiš da nisi napravljen od papira, teško će poderat slova tvog imena — kad prestaneš se bojat raširiti krila, u sjeni više kitit neće tvojim perjem svoja leđa…”). Medium Soft Cat (solo projekt mladog kantautora Lovre Kocijana) iz prisutnog mnoštva ističe se halucinogenim indie-zvukom — poput crtice dolutale iz zlatnog doba 4AD, Creation Records, Madchester i shoegaze derivata, “Give Got” neodoljivo podsjeća na nešto što bi rado potpisali Spirea X Jima Beattieja, poput kreativnog trzaja u snu koji svake sekunde samo što ne iščezne, ali istovremeno ostaje urezan poput uspomene iz nekog prošlog života. Vjerujem kako Lovrini uzori i nisu previše daleko od spomenutog Beattiejevog primjera, no za ovo naše podneblje iznova je neobično čuti uradak koji u sebi nosi takav snažan dašak nostalgije, dosljedno prenesen u sadašnjost. Predivna i nenametljiva “Give Got” uz inkluziju na ovoj kompilaciji, objavljena je i na EP-izdanju Medium Soft Cat — “Like Lake Life”. Grunter su čujno nabrijan i u tom pogledu obećavajuć garažni punk-rock bend — “Cenzurirana” je odmjeren gitarski komad, u kojem Grunter hrabro ulijeću iz garažnog zvuka u usporen psihodelični intermezzo, iz kojeg se nanovo vraćaju u eksplozivnu početnu garažnu rock-formu. Nakon Acid Hags, slijedi drugi od tri zastupljena Vrhovčeva projekta ovdje — Mycena. Grupa koja redovito bilježi svoje fascinantne žive izvedbe u jednom zahvatu. Prema riječima Vrhovca, “Ouroborous” je bio radni naslov teme u trenutku objave na kompilaciji. U međuvremenu, ista je pronašla svoje mjesto na zadnjem, aktualnom albumu Mycene — “Chapter 4”, finalnog naslova i u dorađenijem miksu kao “Dissolution pt. 2”. Muzički, grupa bilježi svoje pretežno improvizorne komade, koji — ako pogledamo vremensko trajanje — na prvu djeluju kao zahtjevno slušateljsko iskustvo, ili prema riječima same grupe — iskušavaju se granice psihodelije; suštinski jest tako, no njihova muzika unatoč bučnom obrušavanju, nosi u sebi itekakav pečat “muzike raspoloženja”. Prvu od dvije LP ploče zaokružuje pjesma “Lo Fi Girl Felt Cute” hvaljenog Ivana Grobenskog, s njegovog aktualnog studijskog albuma “Apocalipstick”; domišljat pokazatelj da lirički nihilizam ne mora uvijek za sobom povlačiti i brutalnu soničnu pratnju — prema osobnom izlaganju Grobenskog ovdje, radi se o referenci na vrlo popularan YouTube kanal Lofi Girl na kojem se kontinuirano uživo vrti lo-fi muzika; “felt cute” dio odnosi se na fenomen selfija na društvenim mrežama; to je zapravo dio fraze 'felt cute, might delete later’ — ideja koju je Ivan spojio s negacijom “a rose is not a rose is not a rose”, parafrazijući poznatu crticu Gertrude Stein iz njezine poeme “Sacred Emily”. Dodatno mi u pogledu njegove igre riječi, ovdje na pamet momentalno padaju i The Beautiful South, koji bi uvijek pomirili pjevnu radiofoničnu melodiju i nemilosrdan lirički sarkazam frontmena im, Paula Heatona.
 

Drugi dio kompilacije započinje s energičnom izvedbom “Deca bez mati”, grupe Ogenj (preuzetom s njihovog studijskog albuma “Si kak jen”, iz 2020. godine). I dok ih trenutno prate kontroverze zbog spornih pro-life stavova frontmena grupe, u pogledu ovog konkretnog muzičkog odabira za kompilaciju, Ogenj buče zanimljivom pomirbom tradicionalnih motiva (uz izraženu podravsku liriku) i punka. Kompilacijsku priču nastavlja grupa Rodeo — s uvodnim taktovima pjesme “No Cigar” (2021.), momentalna asocijacija bila bi nanovo Ivan Grobenski. Muzički i ne suviše daleko s obzirom na suradničku pozadinu Grobenskog i predvodnice Rodea — Romane Pavliše, ali krovna razlika jest upravo njezin sanjivi vokal koji ovdje odiše duhom Amy Winehouse uz diskretna naslanjanja i na Billie Holiday. Prema izlaganju na kompilaciji, Rodeo su nastali “iz iskonske potrebe za bijegom od svih nedaća uzrokovanih socijalnom demencijom”. Crtice u pjesmi “No Cigar” definitivno ukazuju na takvo stanje stvari (“I’m a new person to be reborn…” / “Wandering in between hope and fear, where lucid mind falls silent” / “… down to Earth where everything’s silent.”). Sanjarski, svirački precizno i uhu ugodno utočište, daleko od kontinuiranog, senzacionalističkog širenja društvene panike. Svjetski etablirani duo Miroslav i Gordana Evačić na kompilaciji sudjeluju s pjesmom “Gubim se” — vokali prigodno utopljeni u jeku koja stvara efekt beznadnog vapaja uslijed nestajanja, uz ulet orgulja koje doprinose atonalnoj naravi pjesme. “Kretanje u krug” — izraženo kroz česta ponavljanja naslova pjesme i turoban bluzerski rif — iako s namjerom tako postavljeno, pomalo i smara; pjesma “vozi” ali se i ne miče sa svoje polazne točke (gubljenja). The Haze svoj rad predstavljaju kao nostalgičarski — u samom nazivu benda da se nagovjestiti arhaičan pristup, posebno kad poslušamo “Gambler’s Tune” (preuzetu s EP-a “Back To The Good Old Days”). Interesantno je da su u svojem traženju, The Haze ovdje nehotice pogodili “u sridu” jedan drugi, vječni hit; pjesma u sebi nosi i spontane tonove na tragu Morriconea i Oldfielda. Nenametljivo, sjetno i iz iskrenog respekta prema uzorima. “Carski rez” ovdje čine Attitudes To Human Extinction — jedna od istaknutijih koprivničkih death metal grupa novijeg datuma, ovdje sa snimkom “Awareness” (izvorno s nastupnog EP-a grupe iz 2020. godine, naslova “Rotten”). Za razliku od Rodea koji teže bijegu od socijalne demencije, Attitudes prema vlastitom izlaganju, svesrdno prihvaćaju stanje društvene erozije izražene kroz brutalan i težak zvuk popraćen vrišteće-režećim narativom. 

Novi stislki zaokret na kompilaciji slijedi s pjesmom “You Always Came In Flowers” u izvedbi Marka Lucijana Hraščaneca, scenski poznatijeg kao The Gentleman. Preuzeta s njegovog studijskog albuma “Hide And Seek” (2020.) — muzički sjetna i uspavana, tematski se dotičući apokaliptične sadašnjosti i pokušaja pomirbe s istom, ova je pjesma opasno blizu neponovljivom Leonardu Cohenu i nekako prikladna za reći — “jedan je najusamljeniji broj”. Rens Argoa sežu unatrag preko deset godina — ovdje predstavljeni pjesmom “Pontiac Man With A Cadillac”, koja datira s njihovog samostalno objavljenog albuma iz poodmakle 2014. godine — “Emerald Way Of The Fearless King”. U službenom tekstualnom segmentu “KC Rock ’22” kompilacije, ovaj tročlani sastav simbolički se predstavlja kako je “na pikniku u rokenrol šumarku s mračnim krajevima, ali i pokojom zrakom sunca i livadama lijepih pogleda”. Njihov odabir za kompilaciju ne odražava direktno sve ove istaknute crtice u (sarkastičnoj?) izjavi benda, ali radi se o solidnom rockerskom komadu, uz spontano naslanjanje na bolanovske sviračko-pjevačke fraze. Romana Pavliša u njezinom solo-izdanju nastupa pod umjetničkim imenom Anna Moor. Prema službenom izlaganju, Annina solo-karijera seže svojih 7 godina unatrag, no album “Plavi avioni”, gdje se izvorno nalazi i ovdje predstavljena pjesma “Život kao rijeka”, tek posljednjih godinu dana plijeni pažnju medija (izdan 2022. godine). Jazzom obojan, lahorasti elektro-pop, s jedne strane intrigantan autorski uradak, s druge za današnje pojmove već uvriježen pristup u pogledu srodnih, sanjivih primjera na sceni. Treći u nizu ovdje predstavljenih Vrhovčevih projekata — Grinded Grin — dolazi nam s editom njihove, u originalu dugometražne teme “Orison” (s istoimenog digitalnog albuma). Grinded Grin kao projekt datira još od 2005. godine, u maniru “supergrupe” u kojoj ovisno o formi i ideji, sudjeluju različiti muzičari, među kojima opstaje i nekoliko stalnih suradnika s Vrhovcem — konkretno, dvojac Karlo Cmrk i Igor Vidaković (oba zastupljena i u postavi Mycene). “Orison” predstavlja interesantan jazz-noir moment, s jedne strane kao da je inspiracijski dolutao iz opskurnih avangardnih ladica (Germinal / T.A.G.C.), s druge pak poput neuhvatljive misli iz radionice na relaciji Lynch / Badalamenti. Kompilaciju zatvara tema “The March” grupe Wojtyla. Oformljeni 2020. godine, sami vole istaknuti kako metalu ne pridaju dodatne podžanrovske epitete jer u njihovim studijskim i živim izvedbama ostaju prepušteni eksperimentiranju, čemu u prilog idu utjecaji punka, industriala i hardkoraškog minimalizma, prisutni u dosadašnjem radu grupe. Poput drugih njihovih pjesama, “The March” u sebi nosi društvenu poruku — tematika brutalnog urušavanja/nestanka civilizacije, podrctana hadovskom simbolikom, nasljeđena je s njihovog brutalnog EP-prvijenca — “II”, a nastavlja se i kroz aktualne uratke grupe. Posljednja realizirana u suradnji s originalnim frontmenom Ivanom Mlinarom, “The March” do uvrštenja na ovu kompilaciju bila je predstavljena isključivo digitalnim kanalima, što je u kontekstu “KC ROCK ’22” priče čini jednim od njezinih ekskluziviteta.


Uslijed što veće žanrovske zastupljenosti, rezultat je dosljedan presjek alternativnih i komercijalno osvještenih autora. Preslušavajući kompilaciju prema ponuđenom redoslijedu pjesama, osjete se omanje stilske disrupcije, ali trud i predanost svih uključenih u projekt, baziran na međusobnoj i nesebičnoj podršci, za svaku je pohvalu. Konkretniji minus upućen je tek generičkoj likovnoj opremi — i dok prevladavajući grafički minimalizam na naslovnici nije loše zamišljen, u vizualnoj prezentaciji albuma (uz omanje tipfelere), šteta je da izdavač nije angažirao neke od danas istaknutih likovnih autora na koprivničkoj sceni (Zvonimir Haramija Hans, Sinko ThePsiho, Tomislav Sertić,…) — ovako, nažalost, vizualno dominira tek formalan izgled.

Dizajn omota ploče: Krunina

Kompilacija je dostupna putem linka: https://www.sareni-ducan.hr/proizvod/kc-rock-22-2lp/

Iv/An / Ovozemaljske stvari, listopad, 2023.