Angažirani bijes:
KORIDOR
“Kroz pukotine”
Doomtown Records, 2024.

S prvim taktovima ranije verzije “Pogleda u prazno” (koja se idealno uklopila u priču zvanu “Nespojevi” početkom 2023. godine), uslijedilo je oduševljenje s kojim sam nastavio željno iščekivati naredne uratke Koridora. Malo je potrajalo, ali željno iščekivanje se isplatilo. Na domaćoj sceni u ovom trenutku egzistira čitav niz izuzetnih alternativnih grupa iz kojih bjesni kreativno buntovno vrelo — paradoks međutim ostaje koliko se današnja javnost kontinuirano i nažalost ne osvrće na njihove poruke.

S jedne strane Punk je postao jednako izlizana šablona kao što predstavlja i vječito pogonsko gorivo u smislu (osobnog) neposluha i bunta; njegova (ne)artikulacija redovito ostaje u okršaju parola i troakordnih udara, ali u čemu se novije generacije nanovo pronalaze, u njihovom pokušaju da utječu, pomiču ili ruše, kako kreativne, tako i društvene granice.

Sedamdesetih, mediji u nemogućnosti da kontroliraju prvotni Punk, na kraju su ga prigrlili kao “šok-senzaciju” koja je polako, i sve dalje, iz jezika ulice kapitulirala u modni izričaj; uz medijsko poticanje javnosti na linč Punka, anarhija i nihilizam urodili su polaritetima, pogurnuvši Punk u smjeru oportunizma što je prvu njegovu generaciju brzo dovelo do “raspada sistema” (Jarmanov kultni film “Jubilee”, iako mnogi i dalje tretiraju kao “punk film”, zapravo je efektna kritika Punka vješto skrivena u naslagama nihilističnih trash-scena); no istovremeno, Punk se uspio održati kao vječiti antipod (aktualnom) stanju stvari; njegov ideal nastavlja putovati kroz generacije koje bruse svoje stavove protiv (vrlog novog) svijeta, kakav što po Huxleyu, što po Orwellu, danas iznova odjekuje još većim strahom, destrukcijom i depresijom — svijet za kakav smo se nadali da će ostati tek fiktivno upozorenje, a ne postati doslovne upute za upotrebu.


Domišljato se naslanjajući na tekovine Punka u svojim gorućim parolama upućenim inertnoj javnosti ugušenoj konformizmom, Koridor se efektno obrušava na ustajale društvene obrasce, muzički indirektno na tragu Borghesije i Kaosa, a direktnije — kako su do sada neki već istaknuli — pod čujnim utjecajem kultnog Grča. I opet, ove usporedbe ne umanjuju Koridorovu autentičnost, već fascinira činjenica da jedan nadahnut punk-band današnjice u sebi nosi takvu snagu izraza — muzički brutalan i bez zadrške, sirovom raspršenom svirkom koja iskreno naglašava kontinuirano beznađe, efektno odišući sumornom društvenom patinom “jučerašnjice”, koju danas mnogi u trendovskom kontekstu vole predstavljati izrazima poput “retra” i “nostalgije”.

Album “Kroz pukotine” (prethodio mu je promotivni EP s četiri teme), donosi devet ubojitih dragulja — morbidni podsjetnici da smo vječiti korak do društvene propasti, razasuti u beskraju obijesti, deluzija, hypea i općeg ludila — u sjeni komercijalnog etera površinski uljepšanog najgorom margarin-glazurom generičkog “indie” melosa s pokretne trake korporativnih talent-showova, Koridor ključa i zorno prenosi slike iz stvarnosti bespovratno ubijene društvenim autopilotom.

Uvod u album temom “Svitanje” u startu ukazuje na morbidan ciklus (“Prolaze! Jednobojne nestvarne figure, pozdravljaju se uvijek s lažnim osmjesima, strogo prate zadane putanje… / Svanulo je — novine se prevrću na vjetru, opijeni taštinom koja grije, ogorčeni su…”) — gitaristički tonski ubodi iz pjesme u pjesmu, uz kontinuiran gorući razgovjetan vokal, uvjerljivo grade na tenziji i neizvjesnosti, tvoreći tako seriju iskrenih ogorčenja koliko je ljudski sustav vrijednosti podbacio; “Kenotaf”, “Kvadrat ludila”, nova, albumska verzija “Pogled u prazno”, uz “Sekvence straha”, “Kroz pukotine”, “Oštrica”, uz tonom subverzivno radiofoničnu “Ruševine” i završnu “Aveti sreće” (s ubojitom crticom — “Zavodljivi su mirisi jeftinih motiva, iza betonskih tamnica omča je spremna…”) redom ukazuju na grozomoran, rutinski, repetitivni ritual, kroz koji nastavljamo biti zatočeni u jednoj velikoj odjekujućoj komori — iz koje je izlaz sve teži. U našim mislima još i tinja tračak nade i otpora, no svijet oko nas, kojem želimo konstruktivnu pozitivnu promjenu, topi se nesmanjenom žestinom i nesnosno zaudara od plastičnosti, a mi uviđamo koliko smo u takvom svijetu nemoćniji i pasivniji.

“Oni rade protiv tebe — uvijek!” (“Kvadrat ludila”)

Album se može skinuti besplatno putem linka
https://koridorzg.bandcamp.com/album/kroz-pukotine

Fizički primjerak albuma nabavljiv je putem stranice izdavača
https://doomtownrecords.bandcamp.com

Dizajn: Aki

Iv/An, Ovozemaljske stvari, travanj 2024.