10 GODINA FORUMA UDRUGA NEZAVISNE KULTURE:
CENTAR IZVAN CENTRA — KREATIVNO ŽARIŠTE NA KOPRIVNIČKOJ UNDERGROUND SCENI

 
Kroz osvrte na stranicama Sjeveroistoka nastavlja se spominjati FUNK — ili proširenije Forum udruga nezavisne kulture koji je s radom startao prije 10 godina a ove, 2024. godine, slavi svoj prvi veliki jubilej. U sklopu Foruma djeluje čitav niz perspektivnih udruga ujedinjenih u cilju doprinosa koprivničkoj, ali i regionalnoj kulturno-umjetničkoj sceni; Mamuze, Kopriva, RockLive, Pod Galgama i Atelieri Koprivnica zajedničkim snagama nastavljaju marljivo osmišljavati zavidne programe. Potkraj 2023. godine, FUNK je od Grada Koprivnice primio i plaketu za iznimne zasluge u području razvoja kulture u rodnom gradu.

 

S Denisom Košćakom, alfom i omegom FUNK-a, slijedi prigodan razgovor ususret proslavi koja će potrajati kroz godinu — koncerti, predavanja, projekcije, performansi, izložbe, druženja… iz tjedna u tjedan, udaljen svojih 60-ak km, iznova se rastužim koliko toga zanimljivog moram propustiti i promatrati na daljinu, tek putem dokumentarnih fotografija. 

 

Uz ovogodišnji tradicionalan ali i poseban “FUNK Day”, FUNK povodom svojeg prvog jubileja priprema i prigodan fanzin, uputivši publici javni poziv da se do 12. svibnja svi zainteresirani prijave za sudjelovanje u njegovom sadržaju — o toj ideji, opširnije na linku: https://drava.info/2024/04/udruga-funk-slavi-desetu-obljetnicu-i-poziva-publiku-da-odgovori-na-jedno-pitanje/
 

Denisu veliko hvala na odvojenom vremenu i opširnim odgovorima a FUNK-u i čitavoj kreativnoj i dragoj ekipi u i oko njega sretan veliki rođendan i još puno takvih. 

 

 
 

SI: Čelno si lice FUNK-a, a poput brojnih prijatelja s koprivničke underground scene bavio si se i muzikom. Možeš li za početak malo reći o tom tvojem putu? Jesi li još uvijek i muzički aktivan?



 

DK: Da, to je neki početak mog sudjelovanja u kulturnoj sceni grada. Krajem srednje škole bio sam zaluđen domaćom hip-hop scenom, pa sam s nekoliko prijatelja osnovao grupu Apocalipsa. Kasnije su ti isti frendovi počeli slušati druge stilove, pa time i svirati instrumente. Tu je nastala grupa Dead Fish koja je bila neka kombinacija rocka, punka i hip-hopa, kasnije i elektronike. Takav je bio i posljednji projekt imena ESTER, kombinacija elektronike i hip-hopa, a onda sam odlučio da mi je ipak ugodnije biti s druge strane, tj. u potpunosti se posvetiti organizaciji, pa je i “karijera” stala. 



 

SI: Tvoj organizacijski angažman seže još dalje u vremenu, prije FUNK-a. Kakav je bio puls koprivničke scene prije udruženih snaga u ovo što danas nosi ime “Forum udruga nezavisne kulture”? 

 

 

DK: Istina, vezano uz prethodno pitanje, kako je krenulo bavljenje glazbom, tako sam se i uključio u tadašnju udrugu Hyper koja je djelovala u koprivničkom Domu mladih, odnosno podrumskom prostoru Green Mile. Bilo je to negdje 2002. godine, a priča je zapravo bila vrlo slična današnjoj koju provodi FUNK, samo ne toliko organizirano, više onako, pankerski i divlje. Vjerojatno i u skladu s vremenom koje je tada bilo. Ali to su super počeci iz kojih sam jako puno naučio na raznim područjima bavljenja kulturom. Mislim da nismo stjecali ta iskustva tada, da se ništa što danas imamo ne bi ni dogodilo.



 

SI: Moj (turistički) dojam jest da Koprivnica danas po broju kulturno-umjetničkih događanja i izvođača na lokalnoj underground sceni uvjerljivo vodi među hrvatskim gradovima. Kao konzument, kako ti gledaš na stanje stvari u vašem gradu?

 
DK: Koprivnica oduvijek “pliva” iz genijalnog u kaotično i tako u određenim vremenskim ciklusima, evo već više od 20 godina kako sam ja uključen u sve to. Periodi su različiti, od onih da nema prostora, ali ima publike, do obratnog, da ima prostora koliko želite, ali publike nema. I FUNK je u ovih 10 godina prošao te neke faze, a u jednoj od njih čini mi se da se i trenutno nalazi. Nama iznutra je jako teško donositi sud o tome prednjačimo li u nečem na razini države ili ne, jer smo fokusirani na programe iz tjedna u tjedan, ali da, dojam je da Koprivnica trenutno ima vrlo dobru poziciju što se underground scene tiče, iako je upitno radi li se ovdje baš o undergroundu. Više mi se čini da smo taj underground pripitomili i dali mu neku strukturu, ali da s vremena na vrijeme “podivljamo”, pa to ima te neke elemente pojma kakav se nekada podrazumijevao.

 
 

SI: FUNK slavi svoje prvo, veliko sretno desetljeće — uz nadolazeći, tradicionalni “FUNK Day”, pripremate i fanzinsko izdanje tim povodom. Kreće li se ideja o jubilarnom fanzinu i u smjeru monografije?

 

DK: Kako sam i ranije rekao, mi imamo jako velik fokus na trenutno i na programe koji se sada događaju. Tako je došlo i ovih 10 godina, a da nismo ni shvatili da je tu. Iz te pozicije razgovori o monografiji zapravo nisu postojali, vjerojatno i iz razloga jer si stalno dajemo neke ciljeve koje lovimo, pa imamo osjećaj da “posao još nije gotov”. Moguće je da će neka priča o monografiji na dnevni red doći prilikom obilježavanja sljedećih 10 godina, vidjet ćemo.



 

SI: Prošle godine “Forum udruga nezavisne kulture” primio je plaketu Grada Koprivnice u znak priznanja za golem kulturni doprinos, što je svakako zaslužena potvrda upornosti i marljivom radu čitave ekipe udružene u priču zvanu FUNK. Uslijed takve bitne podrške, kolika je sloboda u stvaranju programa? Postoje li kompromisi? 

 

DK: Kompromisa mora biti, živimo u takvom vremenu. No, jedno je kompromis, a drugo je postavljanje jasnih granica ispod kojih se ne može ići. Mislim da upravo to imamo vrlo jasno postavljeno, pa ako je ovo pitanje vezano uz to reagiramo li na neke situacije koje smatramo lošima, reagiramo. Razlika je u o tome što bismo prije možda pisali objave po društvenim mrežama ili slali dopise u medije, a danas s velikim rezultatima iza sebe pozivamo na sastanke i vrlo jasno prenosimo naša stajališta u takvom formatu. Pokazalo se da je taj model puno djelotvorniji. Istina, nekada prođe puno više vremena nego smo mislili da je je potrebno, ali stvari se pomiču s mjesta.



 
 

SI: Interes mnogih za suradnju s FUNK-om vjerujem da je velik. Kako FUNK pristupa odabiru sadržaja i koliko je u tom odabiru jednostavno pomiriti osobni ukus s ukusom i očekivanjima šire publike?


 
DK: FUNK postoji zbog publike, tako da su ukus i očekivanja publike faktor na koji se obraća puno pažnje. Naravno, FUNK ima neki svoj smjer koji je vrlo jasan i nama, ali i publici koja dolazi, no vrlo nam je važno s tom publikom komunicirati i pružati mogućnost da na taj način i oni kreiraju sadržaj. FUNK je prostor koji fizički stoji na jednom mjestu, ali vrijeme ide i donosi neke svoje novine, a tu je na nama da ih ili prilagodimo onome čime se bavimo ili uzmemo djeliće toga i napravimo nešto prikladno za prostor kakav je FUNK. Što se interesa tiče, dapače, najsretniji smo kada nam pristupi netko “sa strane” i predloži dobar program u FUNK-u, takve su inicijative uvijek dobrodošle.



 
 

SI: Alternativna scena vječito se nalazi na meti “dušebrižnika” u društvu… je li kroz jedno perspektivno mjesto poput FUNK-a moguće pomiriti različite polaritete na sceni i oko nje? 


 
DK: Iskreno, na takve se stvari uopće ne obaziremo, tj. prokomentiramo ih u šali i idemo dalje. To što se nekom ne sviđa program koji provodimo je njegov/njezin problem, s druge strane postoji jednako toliki broj onih kojima se sviđa. Da tome nije tako, prostor ne bi ni postojao. Tako da te priče koje su bile specifične za možda period prije 20 godina danas više ne doživljavamo. Prostor je otvoren za sve, a tko će ga koristiti na njemu je, neki usputni komentari nas ne zanimaju.



 

SI: Koliko je zahtjevno — samim time i izvedivo — zadržati fokus lokalne (stalne) publike i pridobiti novu da nastavi dolaziti i podržavati programe koje nudite? Nosi li u tom smislu FUNK ulogu društvenog korektiva?

 

DK: To je, da kažem izazov, koji je jako aktualan trenutno u Koprivnici. Spominjao sam ranije one periode u koje se ulazi, pa iz njih izlazi, a sada je jedan upravo takav. Čini se da nam se događa klasična priča gdje publika prostor koji smo godinama sanjali i sada ga imamo doživljava “zdravo za gotovo”. To govorim u smislu pristupa, jer prevladava mišljenje ako se danas ne ode na neki od programa, uskoro će biti novi, pa se ništa ne propušta. Iz pozicije kada prostor nije postojao, kao da je publika jako željela podržati sve što se održavalo, upravo iz razloga jer je bilo pitanje kada će sljedeći put biti. Tako da smo trenutno u poziciji gdje imamo adekvatan i razvijen prostor, ali i publiku koja neke programe ne posjećuje onoliko koliko mi mislimo da bi trebala. No, uvijek se pojavljuje nova i to su ciklusi koji su zanimljivi, treba ih preživjeti, a to smo napravili već mnogo puta, pa i kroz ovaj period prolazimo optimistično.



 
 

SI: Nezaobilazno je pitanje nastavka borbe za ovakav jedan prostor — o čemu i sam otvoreno govoriš u intervjuima. U tom smislu, kako tumačiš stanje na domaćoj sceni — posebno danas, kako si nedavno spomenuo, kad su nestale subkulture? Jesu li stvarno nestale? Postoji li još uvijek neka (tanka) razlika između establišmenta i alternative — ili je sve postalo establišment?

 

DK: Nestale su definitivno. Sjećam se u ono vrijeme s početka ovog razgovora, da sam se tada kao 17-godišnji klinac s prijateljem posvađao jer smo bili reperi, a on nije nosio široke hlače. Taj jaki izraz identiteta kroz primjerice odjeću stvarale su upravo subkulture. S druge strane, nedavno sam vidio zanimljiv video u kojem na ulici curu sa zelenim šiškama i majicom Atheist Rap pitaju zna li da je uskoro koncert Aleksandre Prijović, a ona odgovara da zna i da je kupila kartu i ide na koncert. Dakle, subkulture ne postoje. E sad, nad tom činjenicom možemo plakati ili možemo prihvatiti da je tome tako i raditi i dalje ono što mislimo da treba, ali mrvicu prilagođenije današnjim potrebama publike. Ja sam svakako za ovu drugu varijantu jer se to može, teže je, ali nije nemoguće. Nećemo zato napraviti slušaonu Prijovićke, ali ćemo napraviti trap koncert, jer ćemo time u prostor dovesti publiku koja će sutra doći na punk koncert. I to se događa.


 

SI: Uz FUNK kao krovnu priču i njegov centralni prostor koji također nosi to ime — neizbježno je spomenuti i RockLive, oko kojeg si jednako angažiran — i koji je u odnosu na FUNK nešto “stariji”. Ove godine RockLive slavi svoje 13. izdanje… Kako je krenula ta priča? Je li u vrijeme prvog RockLivea već bila stvorena ideja i o FUNK-u?


 
DK: RockLive je nastao jer smo kroz bendove svirali na različitim festivalima i posjećivali ih kao publika, pa se pojavila želja da i u Koprivnici napravimo nešto slično. Zapravo, kada pričamo o RockLive Festivalu i o FUNK-u uvijek se pojavljuje ta neka potreba da u Koprivnici imamo sve ono što imaju i drugi. Možda je to lokalpatriotizam, iako mi taj pojam nije previše drag, ali da, svi mi baš jako volimo Koprivnicu i onda te ideje koje smo negdje vidjeli želimo realizirati i ovdje. Kako se kaže, staviti Koprivnicu na mapu.

 
Ideja o prostoru kao što je FUNK starija je i od RockLive-a, i seže svih tih 20 i više godina unatrag. Protezala se cijelo vrijeme kao želja da udruge imaju autonoman prostor kojeg sami kreiraju i njime upravljaju. Splet okolnosti i RockLive Festival na lokaciji Kampusa sve su to možda malo pogurali i dogodio se spoj koji je rezultirao time da RockLive postane jedan od većih festivala u Hrvatskoj, a da se na istom mjestu razvija i FUNK.



 
 

SI: U Koprivnici se danas osjeti iskrena podrška među generacijama — momentalno mi na pamet pada Insomnia, sjajan mladi punk bend kojem, uz podršku publike, tehničku podršku momentalno su pružili nešto stariji kolege sa scene, naravno, uključujući i sam FUNK. No, periodički se susrećemo s famoznim generacijskim jazovima, koji znaju potrajati i bitno utječu na daljnji kulturni razvoj jednog grada. Postoji li svijest ili želja onih nešto mlađih na vašoj sceni da se ozbiljnije angažiraju u radu s tobom i u nekom trenutku preuzmu inicijativu, nastavivši osmišljavati programe jednakom stvaralačkom žestinom? Kome prepustiti jedan ovakav perspektivan prostor kakav je FUNK?

 

DK: Da, postoji ta podrška među generacijama i rekao bih da je možda ona više izražena kod starijih pripadnika scene, nego kod mlađih. Mislim da to dolazi iz nekog čak i straha da upravo sve to što smo godinama gradili nećemo imati kome ostaviti. Zato kada se pojavi netko poput spomenute ekipe iz Insomnie, svi odmah skaču kako bi im pomogli gdje god je moguće, samo da im daju vjetar u leđa i da na neki način kroz njih pokrenu novi val mladih koji će se zainteresirati za scenu. Kome sve to prepustiti jednog dana trenutno ne znam, da, ne postoji trenutno izražena želja za uključivanjem kakvu smo mi nekada imali. Možda je razlog tome i činjenica da se zapravo ni za što ne treba boriti, jer evo, imamo prostor, opremu, festivale, pa kao sve je tu. Mi smo sve ove godine stalno za nečim grebali i tu se stvarao taj neki krug ljudi koji je onda i realizirao dosta toga. No, mladih ima, mlade publike ima, vjerojatno će se kroz neke sljedeće periode pojaviti oni koji će u ovome što radimo pronaći ono čime bi se oni željeli identificirati.



 

SI: I za kraj ovog prigodnog razgovora, što tebi znači FUNK?



 

DK: Slobodu. I drugi dom.




 
Službene stranice Foruma udruga nezavisne kulture:
https://www.funk-centar.com/
https://web.facebook.com/FunkKC
https://www.instagram.com/funk_centar_izvan_centra/



Denisa Košćaka fotografirao: Bojan Koštić

Intervju: Iv/An / Ovozemaljske stvari, svibanj, 2024.