Pomaknute misli: REVIRGIN

O ovom čakovečkom duetu prvotno sam načuo od ekipe iz vrbovečkih “Garaža” — tijekom prošle godine, u jednom trenutku nešto smo se u razgovoru dotakli neobavezne teme o grupi Talking Heads i njihovom kultnom koncertnom filmu u režiji Jonathana Demmea — “Stop Making Sense” — na spomen čega, Mateo iz Garaža dodao je kako baš planiraju ugostiti jedan vrlo interesantan bend koji stvara pod utjecajem legendarne bostonske četvorke. U startu je priča zazvučala vrlo intrigantno iako na prvo slušanje, Revirgin nije bio jednostavan zalogaj — svatko iole pod jačim slušateljskim dojmom, momentalno bi imao razloge za “prigovor”; međutim, prevladalo je divljenje spram dvoje predanih ljudi s nesvakidašnjim stvaralačkim senzibilitetom.

U svibnju 2022., Revirgin su zajedno s noise-trojkom DDR nastupili u prostoru spomenutih “Garaža” — predstavivši se lokalnoj publici uz simboličke osvrte na današnje sumorno doba globalne gentrifikacije i konzumerističkog ludila. Njihova muzika je neodoljiva, zabavna i plesna, tekstovi su pomaknuti i potiču na razmišljanje, uz popratnu video-prezentaciju u koju Revirgin ulažu jednako puno truda. Nakon albuma “Simulations” s dosljednom izvedbom na engleskom jeziku, na njihovom najnovijem albumu — “Moderna rješenja”, veliki plus odnose tekstovi na materinjem, uz koje Revirgin warholovski precizno rekontekstualiziraju njima omiljene utjecajne tonove, efektno stvarajući vlastita zvučna ulja na platnu.

Za “Sjeveroistok”, marljivi dvojac Paula Gavez i Karlo Križnik, pristali su na jedan prigodan, opsežan, daljinski razgovor — iznijevši nam puno zanimljivih razmišljanja i detalja o njihovom radu...


SI: Ako sam dobro razumio iz pojedinih vaših ranijih izjava — pojam “Revirgin” preuzet je iz pjesme death metal benda? Što znači “Revirgin”? I kakvo je značenje “Revirgina” u kontekstu vaše muzike?

PG: Iza imena Revirgin je u startu stajao Karlov solo projekt što glazbeni, što ilustracijsko-stripovski. Da, kao što smo već puno puta spomenuli, ime je zapravo naziv albuma benda Korpse. Iako je promjena imena benda bila u planu kad smo oformili trenutnu muzičku postavu, nekako smo to smetnuli s uma i nastavili djelovati pod istim imenom. Osobno mislim da je baš smiješno i zanimljivo što smo “posudili” ime benda iz death metal voda, a sviramo neki new wave, post-punk, synth-pop, goth glazbu. To zapravo ukazuje koliko šaroliki repertoar glazbe Karlo i ja slušamo u naše privatno vrijeme. Tu se može naći svega — metala, punka, 80s new wave / synth ere, 90s grungea, drum’n’bassa, gotha, itd.


SI: Pod ovim imenom, Karlo je solistički počeo stvarati godinama prije nego ste se formirali u duo? Postoje li snimke iz tog ranijeg perioda ili ste kao duo dosegli željenu startnu točku stvaranja?

PG: Karlo pod tim imenom stvara već 7-8 godina, te je objavio 4 solo albuma prije nego što sam se ja pridružila. Ako se ne varam, albumi više nisu dostupni za preslušavanje online ali su još uvijek u Karlovim datotekama na kompjuteru. Karlova prijašnja glazba dosta se razlikovala od ovoga što trenutno radimo ali se meni jako sviđala. Prednost trenutnog stvaranja je što smo sa trenutnim glazbenim set-upom “duo Revirgin”u mogućnosti nastupati live a “solo Revirgin” je ipak bio zamišljen da djeluje kao solo-projekt i ne izlazi u javnost.


KK: Prije nekih 7 godina ja sam oformio bend, točnije duo (gitara/vokal i bubnjevi), bližio nam se nastup pa smo hitno tražili ime. Nismo imali inspiracije, a davanje imena bendu općenito nam se činilo glupo i znali smo da će nas pratiti do kad bend postoji, pa smo odabrali lakši put — pregledavali smo imena albuma i pjesama svih bendova koje sam imao u mp3 kolekciji na kompjuteru u to vrijeme, da bismo — ako netko pita čemu takvo glupo ime — mogli okriviti taj neki drugi bend od kojeg smo ga i ukrali. “Revirgin” je ime drugog studijskog albuma škotskog death metal benda Korpse, a nekako nam je zapelo za oko na prvu. Nakon što je puklo sa spomenutim bubnjarem (već nakon prvog nastupa), ja sam snimio i objavio 4-5 albuma u periodu od 2017. do 2021. Snimke postoje ali su trenutno nedostupne jer sam ih uklonio s interneta. Pošto smo odlučili nastaviti kao Revirgin, ona stara izdanja više nisu imala nikakve veze s ovim što radimo trenutno, pošto je ovo skroz drugi bend i koncept, stoga sam kao jedino rješenje vidio da se albumi i uklone. Da smo promijenili ime, oni bi vjerojatno još uvijek bili dostupni online, ali što je tu je.

Za ovu novu inkarnaciju benda, koja od 2020. uključuje i Paulu, ja sam odbijao prolaziti kroz istu muku da ponovno tražimo neko novo ime, pa je iz tog razloga ostalo isto. Već sam u više navrata kroz godine razmišljao da bi ime valjalo promijeniti ali sad je već kasno za to. Aha, a Korpse i njihov “Revirgin” — a pogotovo prvi album “Pull the Flood” — definitivno vrijedi poslušati ako volite takvu glazbu.



SI: Pratite li aktualnu, posebno lokalnu, underground scenu? Koliko je danas, uslijed osobnog stvaranja i u eri društvenih mreža gdje svatko ulaže napore oko vlastite promocije, izvedivo odvojiti vremena i fokusirati se na muzičke informacije iz okoline? Imate li prostora, vremena i interesa za suradnju s drugima?

PG: Naravno da pratim lokalnu scenu. Dosad smo imali prilike dijeliti pozornicu s mnogim odličnim glazbenicima s područja Hrvatske i ex-Yuge (Srbija, Slovenija) i mogu reći da sam poneke projekte tek onda zamijetila. Stvarno ima jako dobrih bendova vrijednih pažnje, ali ih je ponekad teško “pronaći/zamjetiti” u moru glazbe koja se svakodnevno uploada online, pa se u bespućima interneta i zagubi. Definitivno je u današnje vrijeme puno lakše plasirati i ispromovirati vlastitu glazbu, što naravno daje i puno bendova/kantautora/glazbenika, no kao što sam ranije spomenula, upravo zbog količine glazbe koja nam je dostupna, mnogo projekata vrijednih pažnje ostaje nezamijećeno. Suradnja s drugim glazbenicima trenutno nije u planu. Pokušavamo se čim više fokusirati na Revirgin, jer uz ostale obaveze trenutno nemamo vremena za drugo.

KK: Pratim ono što se događa u našim krugovima; recimo, ako upoznam nekog s kim dijelimo stage, vjerojatno ću popratiti što radi. Ali ne ulažem previše vremena u to, jer vjerojatno nisam dovoljno zainteresiran, a kad razmišljam o glazbi, razmišljam jedino o Revirginu. Fokusiram se isključivo na svoj rad i rijetko ulovim volje i vremena uopće slušati i ono što me zanima, što u ovom periodu mog života bude eventualno tri sata tjedno. A u tih tri sata koja su najčešće za vrijeme treninga, u 50% slučajeva slušam nove stvari koje napravim za Revirgin ili svoje solo projekte, te usput dumam o tome što eventualno promijeniti da pjesme učinim boljima. U svakom slučaju, svjestan sam da postoji dobre glazbe u Hrvatskoj i svakako vrijedi dati šansu svima koji se trude. Puno je posla s tim, pogotovo ako sve radiš sam, što tako i je u većini slučajeva na DIY i underground sceni. A što se tiče suradnje, vjerojatno se neće dogoditi. Mogao bih eventualno preći preko toga da nam netko producira album, ali preferiram prije svega raditi sam sa sobom. Paula je jedina uvijek dobrodošla da se uključi. Uostalom i nismo nešto društveni, dobro nam je ovako kako je.


SI: Je li naslov “Moderna rješenja” odraz želje za konstuktivnom društvenom promjenom ili je odraz sarkazma? Tekstovi vaših pjesama nose u sebi prijeko potreban dašak “intelektualnog napora”, koji u lokalnom eteru još uvijek ne dolazi dovoljno do izražaja…

KK: Mislim da sam negdje pročitao nešto u stilu "Modern solutions for interior design" i mislio da bi "Moderna Rješenja" bilo dobro ime za album, a "Modernija Rješenja" za neko reizdanje s bonus out-takeovima koje bi mogli objaviti za dvadesetu godišnjicu albuma. Pjesma "Moderna Rješenja" ismijava, ili se možda više čak i zgraža iz prodavaonica namještaja, njihove nekvalitetne robe i naravno kupaca koji bezumno troše u psihološkim labirintima od kojih je najjači vjerojatno IKEA. Ne volim IKEU.

Pjesma je inspirirana našem posjetu IKEI gdje sam se izgubio među strelicama na podu koje služe kao navigacija, idealnim dnevnim boravcima gdje svi isprobavaju koliko su udobne fotelje u domu koji nije njihov, a htjeli bi da je (ali košta novce), te zbog gužve, buke i prejakih svjetala doživio živčani slom i trebalo mi je dva dana samovanja u sobi da se oporavim. Ne razumijem zašto ljudi vole takva mjesta i zašto ih toliko tamo odlazi na izlete. Najzanimljivija stvar u IKEI bile su mi knjige u kojima ništa ne piše ili piše Lorem Ipsum, ili pak su samo korice sa stiroporom umjesto stranica. Ne sjećam se koje je točno bilo u tom slučaju. Ili umjetni kompjuteri s umjetnim tipkovnicama u umjetnoj radnoj sobi koja nije tvoja. Osjećaš se kao da si na filmu ili u nekom “matrixu“ a ovo je samo “glitch“, pogotovo kad izađeš iz sobe i za umjetnim kompjuterom zamijeni te netko drugi, a ti opet naletiš na hordu kupaca koji prate strelice. Jako čudno iskustvo.


SI: “Disciplina”, “Zatvoreni prolazi”, “Ljudi u pokretu”, “Dobro za građane”, “Rutine”… vrlo su zanimljivi naslovi pjesama — u “Dobro za građane”, uz Sartrea i Nietzschea, direktno se spominje Orwell, a tekst ove vaše pjesme jasno aludira na “Životinjsku farmu”. Vjerujete li u utopiju ili u distopiju?

KK: Tako je, slušao sam "Animals" od Pink Floyda što me sjetilo na Orwella pa sam inspiriran i jednim i drugim napisao "Dobro za građane" (koje i koristi neke Floydovske akorde i promjene). Neki su to shvatili kao političku pjesmu, budnicu... Kasnije sam skužio zašto, no meni je to više kao neka satira na satiru — tipa, ne možeš si pomoći, pa hajde da se sprdamo.

Utopija i distopija, ne znam. Utopije neće biti dok ima ljudi, a distopija — onakvom, inspiriranom Kowloon Walled Cityjem, kakvom je prikazuju na TV-u i videoigrama, definitivno ne. Mislim, uništit ćemo mi ljudi sami sebe kad-tad, ali ima još do toga. Mada je ovaj današnji sistem, a i društvo, već samo po sebi dosta distopično i odlazak u Kaufland po tjedni špeceraj, dosta ti je da shvatiš kako se društvo raspada. Baš se izdeprimiram kad o tome razmišljam.


SI: U dvije pjesme s albuma istaknute su godine — na koga ili što se referirate “Egzodusom ’97” i “Plivanjem ’84”?

KK: “Egzodus '97" govori o američkoj religijskoj grupi / kultu Heaven's Gate, čijih je 39 članova 1997. počinilo masovno samoubojstvo. Tekst je napisan iz perspektive Marshalla Applewhitea koji je predvodio kult. "Plivanje '84" pokušava dočarati o čemu je razmišljao američki plivač Rowdy Gaines kad je plivao (i osvojio zlato) na ljetnim olimpijskim igrama u Los Angelesu, 1984.


SI: Tko je “Osoba imena Subota Predvečer”? Je li njezin lik inspiriran stvarnom osobom?

KK: Pjesma je inspirirana vožnjom po Zagrebu u neko predbožićno vrijeme, gužvama pred šoping centrima, trošenjem novca, klošarima i narkomanima, djecom koju roditelji pošalju da prose za novac na semaforima... Svemu prekrasnom što možeš naći u radijusu od 200 metara u jednom velikom gradu. Pokušao sam od toga napraviti osobu, personificirati to iskustvo. Ima puno baljezganja u mojim tekstovima — neka rečenica dođe niotkud i nemam pojma gdje sam je uzeo i što uopće znači, ali mi se sviđa i oko nje izgradim ostatak teksta. Svaki tekst ima neko značenje, iako u samom startu rijetko znam koje. Za "Osobu" sam dugo tražio temu i pjesmu smo mjesecima svirali bez teksta, ali te jedne večeri, točnije 20. 11. 2022., kad smo se vraćali kući iz Zagreba, počeo sam zapisivati neke ideje u mobitel i znao sam momentalno da je to to o čemu želim da govori.


SI: U današnjem društvu nostalgija prerasta u svojevrstan ekstrem koji rezultira apatijom, inercijom, ravnodušnošću… Što vama predstavlja pojam nostalgije i mogu li se sadržaji iz prošlosti adekvatnije pomiriti sa sadržajima iz sadašnjosti?

PG: Ne smatram sebe nostalgičnom osobom, okupirana sam više s onim što se trenutno događa. Smatram da bi svi mi trebali prestati idealizirati ono što je bilo i ono čega više nema. Trebamo se više fokusirati na to da sami sebi, ali i drugima, osiguramo bolju i sretniju budućnost, pridavati više pažnju ljudima i svemu živom što nas okružuje.

KK: Ja sam veliki nostalgičar, zapravo, možda više i nisam proteklih par godina(?). Ali često se sjetim nečega što sam volio kad sam recimo bio klinac, pa se razočaram kad shvatim da to ipak više nije to i da se boljim činilo u sjećanju — i da bolje da nisam ni pehao u to uopće. Ali evo, nedavno sam iz nostalgije kupio Playstation 2 i s tim se nisam razočarao, neke igre su me oduševile isto kao i prvi put prije petnaestak godina.


SI: Pretpostavit ću da vas konstantno poistovjećivanje s Talking Heads baš i ne veseli. Ne zamjerite, njihov utjecaj je čujan — ali čujete se i vi… U kojem trenutku se stvorio tako jak fokus na jedan ovakav nezaboravan bend? “Rekreativni biciklizam” naslovom me podsjetio na Byrneove “Biciklističke dnevnike”… ima li ova vaša pjesma veze s tom njegovom knjigom? Koji su vam uzori/izvori inspiracije van muzičkih okvira (literatura, film…)?

PG: Kao što sam već i prije spomenula, uvijek smo slušali puno raznovrsne glazbe. Od kad smo nabavili synth, više smo bili fokusirani na glazbu koja se temeljila na tom soundu, te su tako i Talking Heads zaokupili našu pažnju. Kad nešto slušaš intenzivnije a ujedno i radiš svoju glazbu, ne možeš izbjeći određeni utjecaj na tvoje stvaralačko izražavanje. “Rekreativni Biciklizam” je nastao više pod mojim utjecajem jer sam dugo godina nagovarala Karla na vožnju biciklom. Kad se konačno odvažio prihvatiti moj prijedlog, zavolio je biciklizam te upravo zbog toga i dobio inspiraciju za istoimenu pjesmu. A što se generalno utjecaja tiče, trenutno radimo malo progresivniju glazbu, te će se treći album u potpunosti razlikovati od drugog i od prvog. Ne želimo se trpati u ladice ili se žanrovski ograničavati, radimo ono što nam je dobro i što nas osobno zadovoljava. Kao što uvijek govorimo, radimo glazbu kakvu bi MI htjeli slušati.


KK: Ovo su mi više kao dva pitanja, pa ću podijeliti odgovor na dva dijela.

A) Poistovjećivanje — pa da, ne veseli nas, ali nije opet da nam je neki problem — osim toga da ponavljamo istu stvar u svakom intervjuu. Utjecali su oni direktno na dobar dio našeg debi-albuma i u periodu stvaranja pjesama za isti slušali smo doslovno samo njih i još par bendova. Taj period, kad se pisao "Simulations", bio je negdje krajem 2020. Ja sam izuzetno transparentan što se mojih utjecaja tiče i često volim u najsitniji detalj objašnjavati što je utjecalo na bilo koju pjesmu koju sam ikad napravio. Jako dobro pamtim te stvari i kladim se da bih se u 7 sekundi mogao točno sjetiti što sam slušao, recimo, u travnju 2016. godine, a što je inspiriralo neku stvar koju sam napisao u ono vrijeme. Zato sam nedavno i pokrenuo YouTube vlog na tu temu — doduše, najviše zbog sebe — s ciljem da si dokumentiram proces, ali stavio sam na internet nek se vidi kako nastaju Revirginove stvari i što se događa iza blesavih spotova.

Zašto to spominjem — uvijek se pojedinci nekako razočaraju kad razbijemo tu njihovu fantaziju o tome da mi kod kuće objedujemo ispod slike Talking Headsa i molimo im se prije spavanja za dobar san. Mislim, ne smeta mi to, svejedno mi je što ljudi misle, ali vrijeđa moju inteligenciju. Ja prebrzo upijam glazbu i ne mogu zamisliti da slušam isti bend duže od tri-četiri mjeseca ili nedajbože cijeli život, koliko god on bio dobar ili "kultni" ili "za sva vremena". Pokupim što mi je zanimljivo i idem dalje. Naslušao sam se toliko glazbe u svom životu da mi ne pada na pamet dozvoljavati si da nas se poistovjećuje s jednim-te-istim bendom od početka pa do kraja karijere. Revirgin je od samog starta, a pogotovo u vrijeme stvaranja "Modernih Rješenja", prolazio kroz puno više utjecaja i itekako kvalitetne i zanimljive glazbe kojoj duguje isto, ako ne i više nego Talking Headsima. Najviše King Crimson (80s era), Alan Parsons Project (“Mammagamma”, “Where is the Walrus”…), Ambitious Lovers, Grace Jones, The Police... i mnogi drugi. Na našu glazbu utječe sve od običnih stvari kao što su zvukovi iz prometa, razgovor s prijateljem ili nova majica, do više muzikalnih / umjetničkih kao što su TV-reklame, filmovi ili video igre.

B) "Biciklizam" je nastao nakon što me Paula nagovorila da počnem odlaziti s njom na vožnje biciklom, a ja sam to dosta brzo zavolio i to je utjecalo na tekst. Glazbeno su utjecali Kraftwerk — na synthove, a i temu pjesme, najviše sa svojim biciklističkim albumom "Tour de France", a naš "Biciklizam" koristi motorik ritam i sličan tempo onom koji je Kraftwerk koristio na drugoj polovici pjesme "Autobahn". Na samplove različitih zvonca, utjecala su tri bicikla iz podruma naše zgrade koje pozvonim svaki put kad se vratimo iz vožnje. Uostalom, uvijek me zanimalo da li vožnja biciklom u stvarnosti zaista zvuči kao Kratwerkov "Tour de France" — i zaista zvuči, a želja mi je slušati ga za vrijeme vožnje, no ne usudim se jer želim čuti promet oko sebe i strah me da ne poginem zbog slušalica u ušima. Ideja za glazbu u pjesmi došla je i od slike Jeffreyja Smarta (koji se spominje u drugoj strofi), "The Plastic Tube" iz 1980. — ako pogledaš sliku; cijev sa slike je zvuk theremina na synthu, pravilna ograda u pozadini je motorik ritam, a raštrkani ljudi i razmaci među njima raštrkane su gitare i pauze među njima..


SI: Dosadašnja dva albuma — “Simulations” i najnoviji “Moderna rješenja” — dosljedno se nadovezuju jedan na drugog… razlika je u jezičnom pristupu; što vas je potaknulo da na novom albumu zapjevate na materinjem jeziku? Između dva vaša dosadašnja albuma, koji vam je pristup zanimljiviji?

PG: Oboje smo ranije više pridavali pažnju engleskom jeziku u glazbi jer smo taj jezik vrednovali kao zvučniji i lakši za izražavanje, vjerojatno jer smo odrasli na stranoj glazbi. Karlo je iznio prijedlog da radimo glazbu na materinjem jeziku što sam ja odbijala sve do trenutka kad mi je prezentirao novu, prvu hrvatsku pjesmu, "Rekreativni Biciklizam", koja me oborila s nogu. Hrvatski jezik je zapravo jako lijep i pjevan, a i na kraju krajeva više prilagođen izvođenju na našoj lokalnoj sceni.


KK: E, ja ne vidim razliku samo u jeziku. Po meni su "Moderna Rješenja" puno kompleksniji i progresivniji album od "Simulations". Em sam ja naučio bolje svirati, em je Paula postala bolja na synthu, strukture i ritmovi su kompleksniji, manje je nekog “straightforward goth-funka” a više eksperimentiranja formom i zvukom, uz to smo se i udaljili od tradicionalne pop-strukture (verse-chorus-verse)... Barem ja na to tako gledam. Možda više primjećujem jer sam radio na tome i preslušao ga pritom tisuću puta(?). Ali poštujem mišljenje!

Što se materinjeg jezika tiče, pričao mi je prijatelj o tome kako bi vjerojatno dosegli širu publiku kad bismo se prebacili na hrvatski. Ali nije me potaknulo to — već sam se jednostavno zapitao zašto uopće radim pjesme na engleskom jeziku, što je meni engleski? Odgovor je taj što sam odrastao na 90% engleske / američke glazbe i nekako mi je bilo prirodno raditi tako od početka, a do "Modernih Rješenja" nisam razmišljao o promjeni. Prva stvar koju smo napravili na hrvatskom bila je "Rekreativni Biciklizam" i to tek tako, za probu. Svidjelo nam se i od onda nismo razmišljali o vraćanju natrag na engleski, koji — na kraju krajeva — ionako nije naš jezik.


SI: Osjetite li/obraćate li pažnju na potencijalni pritisak okoline — u smislu velikih očekivanja? Postoji li interes diskografa za vaš rad i koliko u današnje vrijeme — kad imamo razne digitalne platforme za promociju vlastite autorske muzike — ima smisla uopće surađivati s diskografima?

PG: Nikad nismo pretjerano obraćali pozornost na okolinu. Radimo ono što volimo, volimo ono što radimo. Sviđa li se to nekome ili ne, to nas ne dira previše, bitno nam je da smo mi zadovoljni i da radimo tempom koji nama odgovara. A mogu reći da ne radimo sporo, te mnogo vremena ulažemo u bend. Ne razmišljamo o diskografskim kućama. Znamo da bi nam u nekim stvarima bilo lakše i bezbolnije uz diskografsku ali opet uživamo u toj slobodi stvaranja bez granica, bez rokova, bez ugovora. Bitno je da se mi osjećamo dobro i slobodno u izražavanju, da nas to veseli i ispunjava, a kako se čini, očito funkcionira.

KK: Pa da, svi očekuju puno ali mi možemo dati puno, možemo dati i previše, i to nam je okej. Volimo to što radimo i ne osjećamo pritisak, osim kad treba raditi promociju i biti aktivan na društvenim mrežama. Taj dio nam ne leži i to je jedino gdje bi nam dobro došla pomoć, koju, što se tiče promocije i organizacije koncerata odnedavno i imamo, što nam uvelike olakšava stvari. Bilo je interesa nekih diskografa, ali mi nismo nešto pretjerano zagrijani za suradnju s bilo kime. Naravno, ne znači da ćemo odbiti dobar deal ako ga bude, tako da ne isključujemo mogućnost da će treći album izaći preko nekog izdavača. Kod nas se ne tolerira neko kaskanje ili zabušavanje; samo red, rad i disciplina; te ako sami izdavači nisu dovoljno ozbiljni i disciplinirani da prate naš tempo ili nam ne mogu ponuditi nešto osim onog što već možemo sami, bolje da se ne panđaju s nama i da ne trošimo jedni drugima vrijeme. Uostalom, ono što smo uspjeli zaključiti iz razgovora s drugim glazbenicima koji surađuju s izdavačima, nema neke posebne koristi u tome osim PR-a — zato je Revirgin dobio svega dvije-tri recenzije "Modernih Rješenja", a neki bend koji je na labelu, dobio ih je dvadesetak. PR na stranu, pod labelom u većini slučajeva i onako sve ostalo radiš i financiraš sam, tako da, ima li smisla? Ne znam, iskreno, nama je super ovako.


Novi album Revirgin — “Moderna rješenja”, dostupan je putem bandcamp stranice dueta — https://revirgin.bandcamp.com
Fotografija: Revirgin (insert iz video-spota za pjesmu “The Trial”, 2022.)
 

Intervju: Iv/An / Ovozemaljske stvari, prosinac, 2023.